Negativni kompleksi

Kakav odnos smo imali sa roditeljima, tako ćemo kasnije percipirati svet i život, tj kroz projekcije primarnih odnosa. Pozitivni kompleksi omogućavaju ljudima da gledaju pozitivnije na život i ishode. Negativni kompleksi nose u sebi zabrane i ograničenja koja se projektuju ako se ne radi na njihovom povlačenju kroz proradu svojih odnosa sa roditeljima. No, oba imaju svoje izazove.

Nedavno sam slušala jednu američku analitičarku koja je rekla kako u svojoj praksi klijenti sa negativnim kompleksima imaju faze očaja, u kojima im se čini da, bez obzira na napore koje ulažu u lični rad, imaju utisak da im kompleksi postaju sudbina. Naravno da ne treba da se upoređujemo sa drugima, svako ima svoj životni put, ali bi bilo besmisleno ne uvažiti vrlo realan doživljaj koji se javlja, efekat hrčka koji nikako da stane da se vrti u točku i siđe sa njega. Taj očaj se ogleda kroz doživljaj da se u životu kasni, da drugi lakše prevazilaze slične probleme, da nema izlaza iz određene vrste odnosa, da je sreća namenjena drugima, osećaj nepravde, iskorištavanja, služenja i nesrećnog života. Iako tu i dalje progovaraju kompleksi, oni kroje određene segmente života, a osećaj umora konstantnog kopanja po svojim povredama jeste realan, i jasno je zašto može da se učini na trenutke kako je besmislen sav taj „rad na sebi“.

Noć je najtamnija pred svitanje. Ali, ta tama se mora proći, proživeti, te umesto hrliti ka ohrabrivanju, potrebno je ostati u toj tami, ponuditi prisustvo, jer to je ono što je izostalo u iskustvu – sa nekim podeliti tamu.

Sve velike mudrosti su vrlo jednostavne, samo lično ne poznajem nikog ko je do tih svojih mudrosti došao na jednostavan način.

Negativni kompleks oca ili majke ne utiču jednako na sinove i ćerke, niti su ista razrešenja. Pošto je to dosta široka tema, ovde ću se nakratko, zbog ovog interesantnog citata koji se relativno često deli na analitičkim stranicama i grupama, usmeriti na negativni kompleks majke u odnosu na ćerke.

“Jung piše da žene s negativnim kompleksom majke često propuštaju prvu polovinu života; prolaze kraj njega kao u snu. Za njih je život konstantni izvor smetnje i iritacije. Ali ako mogu da prevladaju ovaj negativni majčinski kompleks, imaju dobre šanse u drugoj polovini ponovnog otkrivanja života s mladenačkom spontanošću propuštenom u prvoj polovini. Jer iako je, kako kaže Jung u poslednjem paragrafu, deo života izgubljen, njegov smisao je spašen. To je tragedija takvih žena, ali one mogu doći do prekretnice, a u drugoj polovini života zaceliti ruke i mogu ih ispružiti za ono što žele – ne iz animusa ili iz ega, nego, prema prirodi, jednostavno ispruže ruke prema nečemu što vole. Iako je beskrajno jednostavno, veoma je teško, jer to je jedina stvar koju žena s negativnim kompleksom majke ne može; potrebna je Božja pomoć. Čak joj ni analitičar ne može pomoći – to se jednog dana jednostavno mora dogoditi, a to je uopšteno kada se dogodi dovoljno patnje. Ne može se pobeći od sudbine; cela se bol toga mora prihvatiti i jednog dana dolazi beskrajno jednostavno rešenje.” Marie Luis von Franz

Kada se veruje da je ljubav patnja, uslovljenost, dužnost, niz zahteva, teško je ruke pružiti, tj naučiti od drugog primiti (primanje, receptivnost je ženski principa), a ne zaći u projekcije svojih sumnji, nepoverenja u iskrene namere bez zadnjih motiva, ili da se isto mora zaslužiti, odslužiti… Ovde je jasno da je istorija negativnog kompleksa rezultovalo dobijanja koja su se morala naplatiti, ili su krila neke motive. Cena je umela da bude visoka, plaćala se svojom individualnošću, toksičnom lojalnošću, svojom svesnošću i pravom na odlučivanje. Povući ovu projekciju koja proizilazi iz značajnog odnosa logično da je veliki izazov i još kada se na to doda niz ponavljanja sličnih odnosa, potrebno je vreme u kom se uči: Ko sam ja van svojih relacija (van uloge ćerke, majke, supruge, domaćice) Šta zaista želim, Šta ne želim, U čemu uživam, Šta me čini srećnom, Koja su moja osećanja, Imam li pravo na svoju zdravu seksualnost, Kako da se prepustim uživanju, Da li je bezbedno uživati, Da li je bezbedno prepustiti se/otpustiti, Mogu li da verujem sebi, Mogu li da odlučujem za sebe, Imam li pravo na lično zadovoljstvo/na radost, Da li sam u kontaktu sa telom, Prihvatam li ga, Imam li pravo da budem ja, Volim li sebe takvu, Da li će me voleti drugi i td.

Ugašena svesnost, ugašeni instinkti, prekomerno poistovećivanje sebe sa ulogom ćerke-supruge-majke, ili borba da se ne bude kao ona – imaju jedno zajedničko ne postoji svesno razumevanje svoje ženske prirode. Ili se previše uronilo (monopolizuje se uloga majke, kuvarice, hraniteljice gde se živi za druge, prenaglašava se romantizam i usmerenost ka drugima, živi se u senci majke superžene) ili se u potpunosti odbacuje, što za posledicu ima ili da postaju žrtve svoje prirode ili da odbacuju da postanu njene žrtve. Manipulativna priroda negativnog kompleksa krivi stvarnu sliku realnosti i utiče na psihološki razvoj žene.

Kada nešto nemamo u svom iskustvu onda je teško znati šta tačno tražimo, jer ne znamo kako to uopšte izgleda, odnosno kakav osećaj pruža. Psiholog/terapeut tu može da odigra važnu ulogu – posadiće seme novog, drugačijeg iskustva u kom je autentičnost osobe i njena individualnost centralna tačka dok se obrađuju razne teme i sadržaji.

Ponekad sumnje dolaze iz nepoverenja, jer su psiholozi školovani i plaćeni da slušaju, da vide, da razumeju, ipak iskustvo u kom se spoznaje kako izgleda kada je nekom bitno emocionalno stanje, dobrobit, iskrene namere za klijentovo blagostanje, napredovanje, želje, taj osećaj viđenosti može kasnije da postane kompas za dalju potragu u životu.

“Koreni mirisnog lotosovog cveta uronjeni su u smrdljivu močvaru. Da bismo dostigli uzvišeno, moramo uroniti u dubine naše tame.” - A. Hodorovski


Tekst pisala: Vanja Orlović, MA psiholog

Ukoliko želite da zakažete online psihološko savetovanje, možete mi pisati: vanja4clients@yahoo.com.

Priključite se mojoj Facebook stranici ili Instagram profilu.

Dobrodošli.

Leave a comment

Website Powered by WordPress.com.

Up ↑