Stres bi mogli definisati kao emocionalno iskustvo koje prate fiziološke, biohemijske, misaone i ponašajne promene koje se javljaju kako bi izmenili stresan događaj ili se prilagodili efektima koje izaziva. Poznati endokrinolog Hans Seli, tvorac ovog termina, definisao je stres kao “nespecifičnan odgovor organizma na bilo koji zahtev za promenu”. Najkraće rečeno, stres je zahtev da se prilagodimo novonastaloj situaciji.
Pošto doživljaj stresa spada u subjektivnu kategoriju, nećemo svi doživeti istu količinu stresa, niti ćemo svi jednako reagovati na neku stresnu situaciju. Tačnije, dok će jedni neku situaciju doživeti kao visoko stresnu, neko drugi je ne bi uopšte doživeo kao takvu. Ove razlike nastaju usled različitog načina razmišljanja, opažanja situacija, ali i našeg prethodnog iskustva.
Stres može biti i dobar i loš. Sve što traži od nas da se prilagodimo promeni, može biti uzrok stresu. Dobar stres (ili eustres) motiviše osobu i čuva je od eventualne opasnosti. Loš stres (ili distres) može naškoditi zdravlju, raspoloženju, našim interpersonalnim odnosima i voditi ka smanjenom kvalitetu života. Stres može biti i sklapanje braka, dobitak na lotou, polazak u školu… Naravno, postoje situacije i događaji koji su univerzalno stresni za gotovo sve ljude. Gubitak bliskih osoba, bolesti, gubitak posla.
Povremeni stres je sastavni deo života i nije ga moguće izbeći.
Što se tiče polnih razlika, istraživanja pokazuju da su i muškarci i žene podjednako podložni stresu, samo, kako se čini, na različitim poljima. Za muškarce situacije na poslu nad kojima nemaju kontrolu su okidači stresa, dok su za žene to partnerski odnosi.
Na pojavu stresa, pored spoljašnjih faktora, mogu uticati i unutrašnji faktori npr. pesimizam, nerealna očekivanja, stav sve ili ništa, rigidno mišljenje itd. Na spoljašnje faktore možemo da utičemo nekad više, nekad manje, ali na naše unutrašnje faktore možemo da utičemo uvek (ako želimo). Kognitivno bihejvioralna terapija je poznata po mnogim tehnikama koje klijenti mogu da nauče na terapiji kako bi se bolje nosili sa stresom. Takođe, izuzetno je važan rad na promeni načina na koji osoba misli i da nauči da se nosi sa frustracijom kada ne ide „sve po planu“.
Akutni stres se brzo javi i brzo prođe i on najčešće ne ostavlja posledice. Hroničan stres je taj koji može ostaviti ozbiljnije posledice. Moguće posledice stresa na telo su: pojačano znojenje, bolovi u leđima, u grudima, seksualne disfunkcije, grčevi u mišićima, glavobolja, pad imuniteta, problemi sa spavanjem, problemi sa stomakom, bolesti srca i krvnih sudova, kožne bolesti… Mogući uticaji stresa na misli, osećanja i ponašanja su: pojava anskioznosti, depresije, sindroma sagorevanja, besa, osećanja nesigurnosti, panični napadi problema sa koncentracijom, prejedanje ili izgladnjivanje, zloupotreba lekova, alkohola, cigareta, česti napadi besa, često plakanje itd.
Iako naše telo nije razmaženo i dizajnirano je da se nosi sa raznim stresorima, moderno doba nam donosi svakodnevne mini stresore kao što su kratki rokovi, gužve, užurbanost, mnogo obaveza… U svoj toj trci lako možemo da zaboravimo na sebe, a posledice da primetimo tek kad počnu da se pale alarmi koji nam govore da idemo preko svojih granica. Ako ne znamo kako da se nosimo sa stresom i akumuliramo ga, vremenom može doći do toga da on počne da ugrožava zdravlje.
Ukoliko vidite da se teže nosite sa stresnim situacijama i potrebna vam je podrška, podražite psihološku pomoć.
Tekst pisala: Vanja Orlović, MA psiholog
Ukoliko želite da zakažete online psihološko savetovanje, možete mi pisati: vanja4clients@yahoo.com.
Priključite se mojoj Facebook stranici ili Instagram profilu.
Dobro došli.
Leave a Reply