Brojna velika imena bavila su se pitanjem ljubavi. Zapravo, ne postoji osoba koja se u nekom trenutku nije pozabavila ovom temom, više ili manje. Pitanjem ljubavi i razvijanje kapaciteta za nju bavi se i psihologija.
Ljudi dolaze na terapiju zbog raznih problema. Ipak, kada se zagledamo, vidimo negde odsustvo ljubavi prema sebi, drugom ili svetu; razne deprivacije nastale iz ranih odnosa, koje su usporile ili blokirale dalji razvoj i širenje unutrašnjeg prostora za ovaj svet kakav jeste.
Parovi koji dođu na terapiju bave se pitanjem ljubavi i svoje veze. Ma koliko odnos bio u krizi, u konfliktima, nerešenim problemima, puno međusobnog optuživanja, pozadina se uvek bavi kako da se približe jedno drugom i šta im tačno stoji na putu ostvarenja bliskosti i ljubavi.
Tema ljubavi gotovo da ne može da izostane, bilo posredno ili neposredno.
Teško je terapeutu kada mu dođe zaljubljeni klijent. Jalom, u svojoj knjizi Krvnik ljubavi kaže: „Ne volim da radim sa pacijentima koji su zaljubljeni. Možda je to zbog zavisti – i sam žudim za ushićenošću, možda je to zato što su zaljubljenost i psihoterapija u osnovi neuklopive. Dobar terapeut se bori protiv tame i traži prosvetljenje, dok je romantična ljubav podržana misterijom i raspada se pred analizom. Ne sviđa mi se da budem krvnik ljubavi.“ (Jalom, 2005., 26 str.)
Takva je analiza, zaljubljenost se rastapa pred njom kao sapunica. Zaljubljenost je prepuna idealizacija, projekcija. Hodamo po nebesima bez želje da se vratimo na Zemlju, a terapija poziva da se ukorenimo u realitetu.
Ali, zaljubljenost je važna, i bitno je da se proživi, oseti, da prožme telo. Pre ili kasnije doći će trenutak za analizu i dublje razumevanje svoje psihe. Terapeut tada može da bude važan svedok takvom iskustvu.
Ipak, hajde da vidimo možemo li zrelo da se zaljubimo.
Zrela i nezrela zaljubljenost
Pre svega, kada se zaljubimo mi odlepimo. Psihološkim rečnikom, pukne nam celovitost objekta. Splitingujemo osobu preko puta sebe, ubacimo šta nam se dopada, ono što nam se ne sviđa to odbacimo. Na taj način idealizujemo i u suštini ne vidimo stvarnu osobu preko puta sebe.
U nezreloj zaljubljenosti taj spliting je vrlo izražen i usmeren je samo na parcijalno zadovoljenje želja i potreba. Osoba nije svesna procesa koji se u njoj dešavaju, tako da kada zaljubljenost počne da popušta, realnost ume da bude vrlo razočaravajuća.
Nasuprot nezreloj, zrela zaljubljenost iako jednako dovodi do privlačnosti, osoba ne gubi sebe, zna da je zaljubljenost varljiva i može da vidi i vrline i mane kod druge osobe, ili bar joj je jasno da osoba preko puta nje nije idealna, da ima mane kao i svako drugi koje će se vremenom pojaviti, ako već nisu. Zrela zaljubljenost omogućava privrženost, nežnost i podnošenje agresije koja se oseća kada partner u nekim stvarima nije ono što bi se želelo.
Stoga, za zrelu zaljubljenost, pa i ljubav, te da bismo mogli da ostanemo u ljubavi potrebno je da su agresija i ljubav integrisane unutar nas. Zrela zaljubljenost omogućava da osoba oseća snažnu privlačnost prema nekom drugom, ali da ipak ne izgubi sebe.
Jalom I., (2005) Krvnik ljubavi, Plato.
Vanja Orlović, master psiholog
Zakazivanje termina za psihološko savetovanje na: vanja4clients@yahoo.com.
Više o zakazivanju termina za analizu snova možete da pročitate ovde.
Za praćenje autorskih postova, priključite se mom Instagram profilu.
Dobrodošli.
Leave a Reply