Da li ste se nekada našli u odnosu u kojem je na početku bilo sve u najboljem redu, izgleda kao da se sve odvija kako treba, a onda iznenada, druga strana je jednostavno prestala da vam se javlja. Ne zove, ne piše, odbija komunikaciju… Bez obrazloženja i bez prethodnog upozorenja da želi da prekine odnos. Iako ovaj način prekidanja odnosa nije nikakva novina, očigledno je da su se ljudi toliko često susreli s njim da je vremenom dobio i svoje ime. Upravo za ovakve situacije engleski jezik ima naziv – ghosting (eng. reč ghost-duh). Doduše, i kod nas se kaže „ispario kao duh“. Problem je što se ova pojava sve više normalizuje, pa čak i ljudi koji su imali ovakvo iskustvo, kasnije je koriste kao svoje ponašanje.
Da bismo mogli da pričamo o ghosting-u, ovakav način prekida odnosa mora da zadovolji dva kriterijuma:
- Da je osoba prestala da se javlja iznenada, bez ikakve prethodne naznake da želi da prekine odnos.
- Iz kog proističe nepostojanje ikakvog objašnjenja o razlogu napuštanja odnosa i prekida komunikacije.
U svom pokušaju da ljudi shvate šta je to drugu stranu navelo da tako iznenada nestane, može ih odvesti u neprestano ruminiranje i preispitivanje svojih ponašanja. Nemogućnost da se sazna razlog zašto je neko bez ikakvog upozorenja odlučio da napusti odnos, neretko ljudi zaključuju da su sigurno nešto pogrešno uradili, nekako uvredili ili oterali drugu stranu.
„Šta sam pogrešno uradio/la?“
„Šta sam pogrešno rekao/la?“
„Šta je to u meni što ga/ju je oteralo?“
Ghosting kod nekih ljudi može ozbiljno da naruši samopouzdanje, naročito ako su se u ovoj situaciji našli nekoliko puta. Ovakvo ponašanje ostavlja ih zbunjenima, s osećajem neizvesnosti i nedostatka zatvorene priče, razvijaju nepoverenje i nesigurni su u pogledu ka budućih veza i partnera.
Svako će se složiti da raskidi nisu prijatni, no i oni su sastavni deo života. Iako je sigurno mnogo lakše da jednostavno nestati, takvo ponašanje nije bez posledice. Ako smo izabrali da na ovaj način nekog napustimo, najverovatnije smo tu istu osobu veoma povredili. Što je odnos duže trajao, i što je manje naznaka bilo da do prekida odnosa može doći, to je više druga strana povređena. Nažalost, praksa pokazuje da se ovakav način napuštanja dešava i kod partnera koji su godinama u vezi. Kada ostavljena osoba dođe na terapiju, ono što je najviše muči je nemogućnost da shvati zašto je partner izabrao da ode na takav način, da je „ne udostoji ni objašnjenja“.
Zreo i zdrav raskid podrazumeva da se suočimo sa osobom koju ostavljamo, da jasno, otvoreno i direktno kažemo da želimo da prekinemo odnos i da objasnimo zašto. To ne znači da će biti manje bolno, ali svakako onoj strani koja biva ostavljena daje prostora da se usmeri na svoje emocije i da se celina odnosa zaokruži.
Zašto se ljudi odluče na ghosting?
Postoje ljudi koji izbegavaju direktnu komunikaciju, i boje se eventualnih sukoba. Strah ih je da se suoče sa neprijatnim emocijama koje druga strana može da ispolji (tugu, ljutnju, bes), te u želji da to izbegnu, rešenje vide u nestajanju.
Neretko, u želji da se izbegne obrazloženje kako žele prekinuti odnos da bi započeti novu romansu, anticipirajući da bi to moglo da dovede do potencijalnih scena, brojnih „nezgodnih“ pitanja, biraju da se ne suočavaju. I to jeste bezbolnije po njih. Međutim, stepen zrelosti jedne osobe se, između ostalog, ogleda u mogućnosti da se suoči sa svojim i tuđim emocijama, te da se istrpi neprijatnost.
Na početku veze često se trudimo da pokažemo najbolje od sebe ne bi li pridobili pažnju osobe koja nam se dopada. No, kako veza odmiče stvari postaju ozbiljnije, intimnost i emocionalna povezanost je veća. Osobe koje imaju strah od intimnosti i emocionalne povezanosti, mogu da shvate da stvari idu u smeru koji se njima ne dopada, tj. da se od njih traži veća odgovornost i emocionalna uključenost, što ih može uplašiti. Neretko mogu biti dugo u vezi, a da se zapravo vrlo malo emotivno investiraju. Tek kada druga strana iskaže želju da veza pređe na sledeći nivo, na primer, zajednički život, javi se strah. Emotivno nezrela individua jednostavno bira da nestane, umesto da se nosi sa situacijom i da se na adekvatan način suoči sa svojim partnerom.
Iako se čini da nedovoljno emotivno zrele osobe i osobe koje imaju problem sa ulaskom u konflikt, biraju ovaj izbegavajući način ponašanja, svakako nisu jedine. Narcisoidne, sociopatske i psihopatske strukture ličnosti (korektnije u kliničkim terminima – antisocijalni poremećaji) su jednako sklone nestajanju. Nedostatak empatije im omogućava da bez griže savesti napuste odnos, kada procenjuju da im on više ničemu ne koristi.
Ponekad se ghosting koristi strateški, kao manipulativna metoda, i koristi je ona strana u odnosu koja ima veću moć. Ako u odnosu izgube moć, posežu za ghostingom, kako bi je povratili. Kada budu pozvani na odgovornost u odnosu, mogu da posegnu za ovom metodom, a vraćaju se kada druga strana popusti u svojim insistiranjima, tj kada počne da se posipa pepelom. Ako se nalazite u ovoj situaciji da bilo ko partner, prijatelj, bilo koja vama bliska osoba, vas ovako surovo odbacuje, pozivam vas da ozbiljno preispitate odnos u kom ste.
Ghosting je u svojoj suštini linija manjeg otpora. Međutim, osobe koje su iskusile kako je biti ostavljen na ovaj način, znaju koliko on ume biti bolan. Ukoliko vam se desi da neko jednostavno ispari iz vašeg života, u redu je da budete tužni što je odnos završen, ali gledajte da ne kopate po sebi do iznemoglosti tražeći gde ste to toliko pogrešili. Svakako, ukoliko osetite potrebu za dodatnom podrškom nakon ovakvog raskida, možete zakazati termin.
Mi sami biramo kako ćemo se ophoditi prema drugim ljudima. A drugi ljudi nisu igračke. Svako od nas treba da sagleda situaciju u celosti i da vidi šta je optimalno rešenje. Uzimati u obzir samo svoju stranu priče, nije empatično i povređujuće je.
Tekst pisala: Vanja Orlović, MA psiholog
Ukoliko želite da zakažete online psihološko savetovanje, možete mi pisati: vanja4clients@yahoo.com.
Priključite se mojoj Facebook stranici ili Instagram profilu.
Dobro došli.
Leave a comment