Praznici se često doživljavaju kao svetla tačka u godini, vreme kada bi život trebao da se smiri i kada bismo, bar nakratko, trebali da osetimo olakšanje. Ipak, kod mnogih ljudi upravo tada dolazi do pojačanog osećaja iscrpljenosti, unutrašnje napetosti i emocionalnog zamora. Praznični umor je često logična posledica više psiholoških procesa koji se istovremeno aktiviraju.
GRANICE: Ključ za emocionalnu sigurnost
Balansirana osoba razmišlja o svojim i tuđim potrebama. Centrirana je u svom biću i u svojoj istini. U stanju je da drži unutar sebe dobre namere i ka sebi i ka drugome. No, konstantno biti dobro balansiran je ideal, stoga predstavlja samo smer. Ali, ako se ovo postiže većinu vremena, može se reći da postoji emocionalna otvorenost, stabilnost i zrelost. Ipak, često osciliramo i krećemo se po kontinuumu. Nekad smo dobro balansirani, nekad nam to manje polazi za rukom. Ponekad odemo previše u sebe, insistiramo na svojim potrebama, ili smo okrenuti ka drugima, a na sebe zaboravimo.
RAZVOJNA PSIHOLOGIJA: Da li nam rano detinjstvo određuje sudbinu?
Dok odrastamo mi prolazimo kroz razne razvojne faze iz kojih učimo razne razvojne lekcije. Sve te razvojne faze imaju za zadatak da ovladamo nekom od emocija i naučimo da se nosimo sa njom. Preciznije, da ovladamo nekom sposobnošću, na primer, kako da umirimo sebe, kako da mentalizujemo ono što je u nama i drugima, da celovito vidimo druge, da bismo mogli da podnosimo ambivalenciju, da se nosimo sa frustracijom, da možemo uspešno da nosimo svoju autonomiju, a da ostanemo bliski sa drugima, da je u nama zdrava inicijativa i volja.
BALANS: kako uskladiti um i srce
Često se nađemo zarobljeni u mislima kroz analizu, planove, sumnje, unutrašnje dijaloge. Toliko vremena provodimo „u glavi“ da ponekad i ne primetimo koliko smo daleko od svog srca. Ipak, ta udaljenost nije slučajna. Zašto su neki ljudi više u glavi nego u srcu? Um često postaje sklonište. Kada su rana iskustva bila zbunjujuća, preplavljujuća ili... Continue Reading →
OBRAZAC: zdravo za gotovo
Mi živimo neke svoje priče, stvaramo narative na osnovu iskustva. Oni su skup naših obrazaca. Neki obrasci mogu da budu pozitivni po nas, neki nam ne idu u korist razvoja. Postoje priče čiji naslov bi mogao da bude „Drugi me uzimaju zdravo za gotovo.“ Kako skrojimo ovu priču? Šta to radimo, pa doprinosimo da se... Continue Reading →
ISTRAŽIVANJE PORODIČNIH ODNOSA: Roman ‘Da li je majka mrtva’ Vigdis Hjorth
Roman Da li je majka mrtva, norveške autorke Vigdis Hjorth, bavi se kompleksnim temama porodičnih odnosa, a akcenat je na odnosu Johane i njene majke. Johana je umetnica, koja se, nakon godina odsustva, vraća u Norvešku kako bi prisustvovala izložbi svojih dela. Ona ne priča sa majkom i sestrom i nije bila na očevoj sahrani. Ona je odbačena, jer je odluča da prekine mladalački brak, ode za drugog muškarca, odseli se u Ameriku i tamo bavi svojom umetnošću. Ona nije brinula kako će se to odraziti na porodičnu sliku, nije marila
POPULARNA PSIHOLOGIJA: Zašto self help knjige uglavnom ne daju rezultate
Knjižare su pune Self Help literature ili, onaj drugi naziv od kojeg mi se naježi koža, popularne psihologije. Šta to tačno znači, da postoji nepopularna psihologija? Moguće. Često ljudi prestaju da čitaju npr. analitičke knjige pod izgovorom da su im preteške, jer ima mnogo stručnih termina. Ono što zapravo ne shvataju to je vlastiti otpor.... Continue Reading →
TEORIJA MORALNOG RAZVOJA – Lorens Kolberg
Teorija moralnog razvoja, koju je Kolberg razrađivao tokom celog svog života, oslanja se na prvobitnu teoriju moralnog razvoja, švajcarskog psihologa Žan Pijažea. Ona zagovara da je moralno prosuđivanje neophodan, ali ne dovoljan uslov za etičko ponašanje. Sastoji se od 6 razvojnih faza i svaka faza nosi moralne dileme. Što je viši stepen, pojedinac se adekvatnije... Continue Reading →
EMOCIONALNA PISMENOST: Hroničan stid
Tri najčešća osećanja koja blokiraju slobodan protok energije i narušavaju naše psihološko blagostanje su: osećaj krivice, stida i razne vrste strahova. Većina ljudi je osetila stid tokom života, onda kada su verovali da su uradili nešto pogrešno, budalasto, neprimereno, što je potencijalno narušilo viđenje vlastite ličnosti. Ali, on brzo prolazi, za razliku od hroničnog stida.... Continue Reading →
PRIMANJE i DAVANJE: Strah od nemaštine/siromaštva
Iako bismo na prvu, mogli reći da se ovde radi o novcu, on je zapravo samo posledica nije uzrok. Problem ovog straha je primanje. Disbalans između primanja i davanja je kod većine ljudi, a problem se najviše oslikava kroz posao i odnose. Novac je prvenstveno energetski orijentisan. Problem sa primanjem je osećaj stida, postoje pogrešna... Continue Reading →