Najvažniji rad kojim se bavimo tokom života je onaj unutar nas. Spoljašnja dešavanja su prilike da vidimo svoju unutrašnjost kroz njih. Posmatranje svog odnosa sa onim spolja, ulazeći u analizu interakcije, mi uočavamo obrazce, svoje okidače, nedostatak određenih kompetencija i veština, ali, naravno i svojih darova, talenata, šta je to što možemo drugima da damo. Ispod svega toga je priča o našem emotivnom odgovoru na svet oko nas. Sama misao je neutralna. Ona postaje način na koji posmatramo svet, onda kada se upari sa emocijom. Kada opsesivno razmišljamo, a ne nalazimo rešenje, ono što nedostaje jeste pogled u emotivno polje. Ispod opsesije krije se osećanje koje se ne prepoznaje. A ono opet ukazuje šta nam je zapravo potrebno, odnosno šta nam je činiti.
SNOVI: Jungova struktura psihe i njihove pojave u snovima
Analitička psihologija je pravac u psihologiji koju je osnovao Karl Gustav Jung, nakon što se odvojio od Frojda i njegove psihoanalize. Za Junga nesvesno ne sadrži samo lično nesvesno sadržano od kompleksa, već i nasleđeno, kao i kolektivno nesvesno. Termini poput Persona, Senka, Anima/Animus i Sopstvo, proističu iz analitičke psihologije, a ona ih vidi kao... Continue Reading →