Druge volimo zbog onoga što jesu, a ne zbog onoga šta mogu da učine za nas, niti mi za njih. Prvo je ljubav, drugo je narcizam. Iz ovakve postavke, zdrava samodovoljnost je značajna kako bi se drugi mogao posmatrati kroz biće, a ne kroz korist. Čovek nije suštinski samodovoljan, svima nam trebaju drugi za razmenu,... Continue Reading →
Prostorna sloboda u odnosu
Odrastamo u određenoj državi, uz određenu kulturu i religiju, u određenoj porodici. Sve to ukupno prenosi nam izvesne obrasce koje gledamo dok odrastamo, upijamo uverenja i ideje bez preispitivanja. Verujemo da ljudi kojima smo okruženi znaju šta rade i govore. Doduše, i oni nas često ubeđuju u njihovu istinitost i ispravnost. Kroz razne uslovljenosti gradimo... Continue Reading →