Protest proizilazi iz potrebe da budemo uvaženi. Ako značajni drugi nisu to činili, neka deca pribegavaju buntovnom ponašanju, protestuju, kontriraju roditeljima, preispitujući njihov autoritet, privlačeći pažnju na svoje nezadovoljene potrebe. Dovoljno svesni i zreli roditelji neće optuživati decu, nego će takva ponašanja da shvate kao refleksiju zanemarenih detetovih potreba. Roditelj treba da bude autoritet detetu,... Continue Reading →
STVARNA EMPATIJA: slušanje celim bićem
Ovom svetu ne manjka ljudi sa kapacitetom za empatiju, ali manjka razumevanje ove sposobnosti i kada je ona autentična, a kada kreće da se zloupotrebljava, ili kada projektujemo svoje emocije i osećanja na tuđe iskustvo. Kako bismo je dalje razvijali, prvo moramo da shvatimo šta ona jeste, a šta nije. Mi ne možemo da prođemo... Continue Reading →
Triangulacija
Triangulacija je, u psihološkom smislu, termin koji govori o uvođenju treće osobe u jedan odnos. Triangulacija se može pojaviti u bilo kom odnosu partnerskom, prijateljskom, između roditelja i dece, među kolegama. Ona je obrasac ponašanja, a za cilj ima da se odnos vrati na poznatu dinamiku. Kada imamo dve jedinke koje nisu dovoljno emotivno i... Continue Reading →
EMOCIONALNA PISMENOST: Nada
Naši životi prožeti su raznim nadanjima i željama. Na željama aktivno radimo, dok iz nade verujemo da će naše želje biti ostvarene, iako smo mi ograničeni u njihovim ostvarenjima. Nada je osećanje koje se vezuje za buduće ostvarenje želje za koju se veruje da ispunjenje nije u domenu pojedinca. Stoga, dok iz želje zauzimamo aktivnu... Continue Reading →
Samodovoljnost (autonomija) i bliskost
Druge volimo zbog onoga što jesu, a ne zbog onoga šta mogu da učine za nas, niti mi za njih. Prvo je ljubav, drugo je narcizam. Iz ovakve postavke, zdrava samodovoljnost je značajna kako bi se drugi mogao posmatrati kroz biće, a ne kroz korist. Čovek nije suštinski samodovoljan, svima nam trebaju drugi za razmenu,... Continue Reading →
Prostorna sloboda u odnosu
Odrastamo u određenoj državi, uz određenu kulturu i religiju, u određenoj porodici. Sve to ukupno prenosi nam izvesne obrasce koje gledamo dok odrastamo, upijamo uverenja i ideje bez preispitivanja. Verujemo da ljudi kojima smo okruženi znaju šta rade i govore. Doduše, i oni nas često ubeđuju u njihovu istinitost i ispravnost. Kroz razne uslovljenosti gradimo... Continue Reading →
(Ne)stabilni odnosi
Ljudi koji su odrastali u haotičnim okruženjima, s jedne strane, često na seansi kažu kako jedino što žele jeste mir, a s druge strane ipak završe u odnosima koji su nestabilni, nepredvidivi, adrenalinski obojeni. Svaki ratnik jednom poželi mir, ali često u miru ne zna kud bi sa sobom. Stabilni, previdi odnosi, osobe koje su... Continue Reading →
PSIHOSOMATIKA: Bolest – telo i psiha
Ako se bolest i nezgode posmatraju kao nešto što je odvojeno od psihe, onda se na svet i dalje gleda jednodimenzionalno. Psiha, naše emocije i telo su neodvojivi. Bolesti takođe možemo simbolično da posmatramo. Bolovi u određenim delovima tela, ako se posmatraju dublje od pukog simptoma, mogu da nam razbistre kakvu nam poruku šalju. Sa... Continue Reading →
Ljubav u doba narcizma
Svetom se prostire epidemija usamljenosti iako planeta Zemlja nikad nije bila naseljenija. Kako se ova nelogičnost može tumačiti? Odsustvo suštinskog povezivanja, zamenila su brza, površna poznanstva, laka rešenja, izbegavanja. Bitnije je kako nešto izgleda nego kakvog je kvaliteta. Sve češće ljud govore kako žele da pronađu nekog ko će ih čuti i videti. Na prvi... Continue Reading →
Emocionalna pismenost: (Samo)sažaljenje i saosećanje
Emocionalna pismenost nas vodi u bolje razumevanje svog emocionalnog aspekta, ona nas vodi i ka boljem razumevanju emocionalnog sveta drugih ljudi, što nam omogućava da se dublje i realnije povežemo sa drugima. Međutim, ovo je jedan vrlo kompleksan sistem, koji naš um nije uvek spreman da prihvati, prožet je suprotnostima, ambivalencijama. Upoznavanje vlastitog emocionalnog sveta... Continue Reading →